Gdje se nalazite: Početna >>  Belajske Poljice

Belajske Poljice

GEOGRAFSKI SMJEŠTAJ BELAJSKIH POLJICA

Mjesto Belajske Poljice nalazi se u jugozapadnom dijelu Karlovačke županije u dolini rijeke Korane na prostoru od oko 5 km2.

Broji 580 stanovnika i najveće je naselje u općini Barilović kojoj pripada. Blizina gradova Karlovca (7 km) i Duge Rese (4 km) oduvijek je utjecala na život u ovom mjestu. Tako se i kultura razvijala pod neposrednim utjecajem zbivanja u tim središtima.

KARTA BELAJSKIH POLJICA

PANORAMA – BELAJSKE POLJICE

Putniče!

Zastani malo!

Nalaziš se u Karlovcu. Kreni u smjeru putokaza za Plitvice. Tamo je gorski biser Lijepe Naše; Nacionalni park Plitvička jezera, Božji dar domovine Hrvata. Došli su tu još u 7. stoljeću, tu sagradiše dom i ostaše. Kreneš li dalje doći ćeš do Mrežnice, prijeđi je i kreni desno u smjeru putokaza za Barilović. Proći ćeš Logorište, naselje obnovljenih fasada koje s lijeve strane kriju plavu Koranu. Tu ćeš doći do table s natpisom Općina Barilović i poveliko selo Belajske Poljice.

Tu počinje priča u kojoj ću ti pričati priču iz davnih vremena naše slavne prošlosti. S desne strane proteže se Poduzetnička zona Logorište izgrađena na mjestu nekadašnje vojarne i tenkovskog poligona jugo-vojske.

S lijeve strane pogled puca na plodna polja i livade vrijednih poljičana. Već kraj prvih kuća čut ćeš šum slapa na Korani. Bio je tu nekoć stari mlin vodenica u predjelu Kamenšćak. Danas je to samo ruševina koja će doživjeti svoju revitalizaciju započetu prije nekoliko godina. Vodenica je sagrađena oko 1834. godine za potrebe Slunjske pukovnije od kamena s obližnje gradine Belaj-grada. Kako je došao u posjed obitelji Marčić nije poznato. Poznato ali i sigurno da je potkraj 20. stoljeća došao u vlasništvo jednog poznatog poduzetnika iz Zagreba sa željom da ga preuredi u svoj ljetnikovac. U Domovinskom ratu je teško oštećen i ponovo prodan poduzetniku Marku Cindriću koji ga preuređuje u manji hotel sa restoranom.

MLIN nekad i danas

Gotovo je nemoguće ispričati povijest Poljica,a ne spomenuti gradinu Belaj koja je zauvijek nestala zajedno s brežuljkom na kojem je sagrađena. Zajedno s ostacima gradine nestao je i brežuljak na kojem je građena a ugrađen je u nove građevine grada Karlovca, njegovih ulica i prigradskih prometnica.

GRAD BELAJ

Belaj grad građen je krajem 13. i početkom 14. stoljeća, prije najezde Turaka. Prvi gospodari bili su plemići Tomašići koji ovom utvrdom žele spriječiti namjere Turaka da ovladaju ovim krajevima. Turske čete su nekoliko puta pokušavale osvojiti ove prostore 1574. 1576. i 1581. godine te naposljetku 1590. godine. Hrvatsku vojsku predvodio je ban Ivan Karlović i u sukobu na današnjem prostoru Logorišta porazio 5000 turskih bojovnika.

Tom prilikom Turci su imali 700 poginulih i nestalih. Početkom 17. st. Belaj grad prelazi u vlasništvo Rudolfa Paradeisera kapetana žumberačkih uskoka da bi 1900. godine i naselje u svom imenu dobilo naziv Belajske Poljice.

Belajske Poljice su najveće i najmnogoljudnije selo u Općini Barilović. Glavna prometnica koja veže cijelo mjesto u cjelinu je prometnica koja povezuje grad Karlovac i Barilović. S lijeve i desne strane ceste nalaze se obiteljske kuće i gospodarske zgrade, a iza kuća su vrtovi, voćnjaci i njive. S lijeve strane ceste je i potok Vuj, danas uređen i očišćen, u čijoj bistroj vodi ima ribe pristigle iz obližnje Korane. U centru mjesta na samoj obali potoka Vuja nalazi se veliki Vatrogasni dom. Izgrađen je 80ih godina prošlog stoljeća a u Domovinskom ratu je znatno oštećen. Nakon rata je uređen te služi za društveni, kulturni i politički život mjesta.

S desne strane ceste Belajske Poljice vezane su županijskom cestom sa gradom Duga Resa udaljenim od sela 4 km te brežuljcima Vinčicom (po kojoj je folklorno društvo i dobilo ime) te vinorodnom Vinicom. S lijeve strane ceste koja vodi prema Dugoj Resi nalazi se kapela Majke Božje od Suza. Graditelj kapele i njen začetnik je domaći svećenik msgr. Ljudevit Petrak koji je više od 50 godina bio župnik u Pleternici a nakon svog umirovljenja započeo je sa gradnjom kapele u svom rodnom mjestu. Kapela teritorijalno pripada kao i selo župi sv. Vida u Ladvenjaku a u njoj se redovito nedjeljom služe sv. Mise. Svake prve nedjelje u rujnu je proslava blagdana zaštitnice Majke Božje od Suza te je veliko proštenje na kojem se okupi mnoštvo vjernika a lijepa je prilika da KUD «Vinčica» ugosti društva iz drugih krajeva naše domovine da bi uljepšali naše slavlje.

KAPELA

Južno od potoka Vuja veže se cesta za Ladvenjak a istočnije od ceste Korana teče u velikom luku prema istoku i u toj plodnoj dolini zasijano je žito što hrani cijelo mjesto.
Bilo bi zanimljivo zaviriti u duboku povijest ovog rodnog kraja. U sredini polja nalazi se mnogo kamenog materijala, glinene opeke i raznih drugih ostataka, a nikako da saznamo što kriju ti ostaci i tko ih je upotrijebio baš ovdje.

 

 

Posve slučajno je 2005. godine jedan mještanin orući njivu plugom zakačio kamenu ploču i na svoje veliko čuđenje vidio da se ispod kamene ploče nalazi kostur čovjeka. Prestao je sa oranjem i obavijestio policiju te Gradski muzej Karlovac.

Pregledom lokaliteta i pomnim ispitivanjem rasvijetljen je bar dio tajne. Grob potječe još iz Rimskog doba i otvara novi pogled na mreže rimskih cesta za koje se pretpostavlja da su prolazile baš ovim područjem.

Danas se pitamo tko je tu bio prije nas, kako se živjelo, kako se trpjelo, što se radilo i gradilo, tko su bili drevni gospodari a tko robovi? Prepustio bih to arheolozima, povjesničarima i drugim znanstvenicima da oni daju svoj sud o onome što je bilo, što je danas i što će ostati za budućnost.

Literatura:

  • Radoslav Lopašić: Karlovac- poviest i ljetopis grada i okolice
  • Milan Kruhek: Graditeljska baština Karlovačkog pokuplja
  • Gradski muzej Karlovac – gud IV br.1 rujna 2005

Autor teksta: Stjepan Kučinić, učitelj u mirovini

BELAJSKE POLJICE U DOMOVINSKOM RATU

Ratna stradanja zahvatila su Belajske Poljice već u listopadu 1991. godine budući da su srpski agresori uspjeli protjerati hrvatsko stanovništvo s desne strane Korane tako da je naše mjesto koje se nalazi na lijevoj strani Korane postalo prva linija obrane. Minobacački napadi i stalna prijetnja od četničkog prijelaska Korane postale su svakodnevnica.

4. studenog 1991. godine došlo je do proboja JNA vojske iz vojarne Logorište koja na sjeveru graniči sa Belajskim Poljicima. Budući da je tu bio smješten tenkovski garnizon, ostaci JNA uz potporu četnika napravili su proboj tenkovima prema području tzv. Srpske Krajine.

U 5 dana koliko je trajala opsada mjesta spaljena je i uništena većina kuća i gospodarskih objekata, a stanovništvo je moralo izbjeći. Prilikom izlaska tenkova u našem mjestu smrtno su stradale 2 osobe.

11 mještana je zarobljeno i oni su odvedeni u srpski logor u Vojnić gdje je već po dolasku jedna osoba preminula od zadobivenih batina, a 7 osoba umrlo je u roku od 2 godine po izlasku iz logora.
Sve do Oluje Belajske Poljice bile su prva crta obrane i meta stalnih napada i provokacija s druge strane Korane. Nakon rata započela je gospodarska i kulturna izgradnja mjesta.

U bližoj i daljnjoj prošlosti stradavanja žitelja našeg mjesta kao i cijelog našeg kraja u Općini Barilović su velika. Počevši od II svjetskog rata, kada je život izgubilo 138 Hrvata u našem kraju, a neposredno nakon rata na raznim grobnicama i stratištima 455 žitelja te Domovinskog rata kada je život izgubilo 58 žitelja, ukupna brojka od 651 stradale osobe sa područja Općine Barilović jasno govori o strahotama i žrtvama koje su ljudi ovog kraja Hrvatapodnijeli da bi živjeli u slobodnoj Hrvatskoj.

DVD BELAJSKE POLJICE

U Belajskim Poljicima aktivno je i Dobrovoljno vatrogasno društvo Belajske Poljice. Društvo je osnovano davne 1956. godine i jedno je od najjačih dobrovoljnih društava na području Karlovačke županije.

Posljednjih 5 godina muška A ekipa pobjednik je brojnih vatrogasnih natjecanja kako u županiji tako i na području cijele Hrvatske. 2006 godine nakon osvojenog 4. mjesta na Državnom natjecanju u Đakovu sudionici su Vatrogasne olimpijade.

Vatrogasni dom počeo se graditi 1978. godine, a završen je 1982. godine kada je u njemu održana i prva svadba Mire i Antuna Grčića 7. kolovoza 1982. godine.
Danas se u sklopu doma nalaze prostorije koje koriste vatrogasci (vatrogasno spremište i garaža), Mjesni odbor Belajske Poljice, Pogrebno društvo Belajske Poljice te KUD Vinčica. Također dom ima i dvije sale. Manja sala u kojoj se održavaju sastanci Mjesnog odbora, političkih stranaka koje djeluju u Belajskim Poljicima, izbori, probe folklornog društva i dr. manje svečanosti može primiti do 50 sjedećih mjesta.

Veća sala je uglavnom korištena za svadbe i velike svečanosti budući da ima i prateće prostorije poput kuhinje, sanitarnih prostorija i skladišnog prostora. Velika sala sa galerijom može primiti do 400 sjedećih mjesta.

Oko vatrogasnog doma nalazi se i veliko parkiralište te nedavno uređeno nogometno igralište na kojem se od 2008. godine održava smotra folklora „Poljičko prošćenje“.